Svježa voda za cvijeće roman je koji bi se mogao sažeti u dvije riječi, tuga i melankolija. Ako postoji divna tuga onda je ova priča upravo to. Nakon čitanja ove knjige neko vrijeme sam se osjećala kao emocionalna olupina (mislim da se tako kaže :)). Perrin me toliko uvukla u život Violette Toussaint da sam se cijelo vrijeme poistovjećivala s njom i veoma intenzivno suosjećala. A to je ono što me kod knjige osvoji, emocije.

Održavati groblje znači brinuti se za mrtve koji na njemu počivaju. Poštovati ih. Ako nekog i nisu poštovali za života, barem će ga poštovati u smrti.

Violette Toussaint čuvarica je groblja. Prije tog posla, ona i suprug podizali su i spuštali rampu na pružnom prijelazu vlakova i od toga živjeli. Voli svoj posao i ljude s kojima radi. Zna tko je gdje pokopan i kada, zapisuje posmrtne govore. Tu neku rutinu u njenom životu prekida Julien Seul, detektiv koji se jednog dana pojavi na njenim vratima. On po želji svoje pokojne majke treba njezinu urnu položiti u grob nekog neznanca. Sve o njima zapisano je u njezinom dnevniku. Kako se otkriva njihova priča, tako su Julien i Violette sve više zajedno. Tako se otkriva i priča Juliena, ali i priča Violette i njezina supruga. Ne mogu ovdje previše otkriti da ne pokvarim dojam i neizvjesnost onima koji će čitati, no mogu reći da je tu još puno drugih jednako intrigantnih priča i likova.

Kad netko ode, otišao je. Osim u umu onog koji ostaje. A čovjekov je um veći i od samog svemira.

Dosta toga nije kako se zapravo čini, a prema kraju knjige saznajemo pravu istinu oko nekih događaja. Autorica veoma pitko i jednostavno isprepliće priče prošlosti, sadašnjosti i različitih likova, a pri kraju se sve spaja i razjašnjava. 94 su poglavlja među ovim prekrasnim koricama, a ono što mi se posebno svidjelo su predivni citati na početku svakog poglavlja.

Na momente mi je bilo teško čitati, a opet sam se ponekad osjećala opijeno i nisam mogla prestati. Sigurna sam da će ovaj najljepši roman na svijetu, kako stoji na naslovnici knjige, uistinu izmamiti iz vas gomilu suza i gomilu sivih i sjetnih emocija. A u toj velikoj tuzi neka je ljepota, nešto neopisivo. Nisam očekivala ovako dojmljivu priču i ne znam može li itko biti spreman nju. Ako se volite ušuškati u melankolično stanje i pustiti suzu, ovo je priča za vas. Možda najdivnija. Ja za genijalnu Perrin dajem najveću preporuku i gromoglasan aplauz, baš kao i Anne-Marie Mitchell (La Marseillaise). Bravo!

Uživajte u čitanju!

Nakladnik: Sonatina

Uvez: meki

Prijevod: Maja Ručević

Broj stranica: 456

Cijena: 139,00 kn