“Prošlost se ne može promijeniti. Ali sjećanje može, a to je gotovo isto.”

Kako volim ovakve knjige, životne, potresne, one koje vam dođu kao šamar za buđenje. Osim što Sarah Damoff piše prelijepo i fluidno, ovom pričom koja me neizmjerno dotaknula, dopire do najdubljih misli i strahova, ali daje i nadu. Iako sam čitanje dovršila u suzama, ovo je predivna knjiga koja me obogatila i nekako trgnula. Ljubav zaista ima mnogo oblika.

“Ali mržnja je slabašna kad ljubav još uvijek lebdi zrakom poput terpentina u presvlakama.”

Priča je ovo o obitelji ispričana iz tri perspektive. O četiri generacije koje kriju bolne tajne, o ostavljenima, o ovisnosti i traumi, o neopisivoj tuzi i krivnji, patnji, smrti i pokori.

Bila je to ljubav na prvi šapat između Lillian i Ryana, a ta ljubav dala im je djevojčicu Georgette. Naizgled idiličan život, ali i Lillian i Ryan imaju tajne i rane. Ryanov otac bio je alkoholičar, a i Ryan će tim putem…

“Očistio je razbijeno staklo i zamijenio ga razbijenom obitelji.”

Nakon mnogo godina, Georgette će doznati tajnu svoje majke koja će uzburkati njezin ionako tužan život ali i donijeti nešto lijepo.

Ne može se ova knjiga baš lako prepričati, no eto ukratko o radnji. Likovi su fantastični i Damoff me uvjerila da su stvarni i da zaista postoje. Toliko je detaljno i vjerno prenijela njihova promišljanja, emocije, dvojbe i ogorčenost, svi ćemo se pronaći u njima. I sigurno svi znamo bar jednu Lillian i bar jednog Ryana…

Mislim da je ova priča veoma važna i moćna jer ćete se nakon čitanja sigurno nešto zapitati, shvatiti ili odlučiti, i nadam se manje osuđivati. A ja vam dajem najveću preporuku za Sjajne godine i sigurno ću je opet čitati, divna je, izvrsna!

“Jesi, i uvijek ćeš biti, blistavi sjaj.”

Uživajte u čitanju!

Naklada: Stilus

Prijevod: Andrea Marić

Sjajne godine