Kad je Nick Cave u pitanju ništa nije obično, dosadno i konvencionalno. Tako ni ovo nije obična knjiga već zbirka intervjua odnosno razgovora između njega i novinara Seana O’Hagana. Njihovi dugi telefonski razgovori odvijali su se od početka pandemije 2020. pa do ljeta 2021. i itekako se osjeti da se poznaju više od 30 godina. Ta otvorenost i ležernost između njih dvoje stvorila je izvanrednu dinamiku, izmjena pitanja i odgovora izuzetno je harmonična, a ritam intervjua za mene je bio gotovo hipnotizirajući.

Ta borba s idejom božanskoga u srži je moje kreativnosti.

Cave krajnje otvoreno, intimno i iskreno govori o svom životu i stvaralaštvu, o djetinjstvu i obitelji, o ovisnostima i liječenju, o religiji, o ljubavi i o tragediji odnosno smrti sina. Upravo je smrt njegova sina Arthura prisutna u cijeloj knjizi. U nekim poglavljima Nick veoma eksplicitno govori o samoj tragediji i svemu onome što se događalo nakon toga, i u njemu i oko njega. Ta tragedija se cijelo vrijeme osjeća.

Gubitak mog sina je stanje, a ne tema. To je stanje i kao takvo sve prožima

Na njegov rad uvelike je utjecala vjera, opčinjava ga, kako kaže, Biblija i život Krista. O glazbi progovara na jedan uzvišen način i s velikim poštovanjem, a sve njegove pjesme napisane su iz stanja duhovne čežnje jer je to, kako je kazao, stanje u kojem trajno obitava. Pjesme su za Nicka nešto više, one ga oplemenjuju i daju karakter njegovom životu. Ovaj čovjek zbilja živi glazbu svakim milimetrom svoga tijela i svoga uma koji je neopisiv.

Mislim da glazba ima sposobnost prodrijeti kroz sve sjebane načine na koje smo se naučili nositi s ovim svijetom – sve predrasude i pripadnosti i motive i obrambene mehanizme koji u biti predstavljaju neku vrstu slojevite patnje – i doprijeti do onoga što je bitno za sve nas, što je čisto, što je dobro.

Ovdje zapravo svjedočimo Nickovom sazrijevanju i čak iscjeljenju koje je došlo nakon teških životnih trenutaka odnosno onog najtežeg-smrti djeteta. Shvatio je da njegov rad nije najvažniji, nije važniji od obitelji. Tugovanje mu je dalo, kako kaže, silnu energiju, osjećaj nepobjedivosti i neustrašivo prepuštanje sudbini jer, najgore se već dogodilo. Njegov kreativni impuls nije ga u tim teškim trenutcima napustio, dapače, on je stvarao još intenzivnije i iznjedrio sedamnaesti studijski album-Ghosteen.

…ne možemo se cjenkati s Bogom. To bi bilo kao da tražimo da se Zemlja prestane okretati. Stoga se naučiš pomiriti s činjenicom smrti što bolje možeš.

Mislim da je ovaj epski razgovor između Nicka i Seana i nama čitateljima donio podršku, utjehu, snagu, nove spoznaje i novu svijest. Toliko je tuge o kojoj Nick govori, moćno i dirljivo, a bez imalo patetike. Dotaknuo me do svake stanice, uplašio me i zapanjio. Jedno nevjerojatno impresivno pa čak i produhovljeno iskustvo bilo je zaviriti u Nickov čudesan, kompleksan i fascinantan um. I ne morate ga voljeti ili poznavati njegovu glazbu kako bi pročitali ovu knjigu. Ovaj pjesnik svijeta nesebično nam je dao da uzmemo za sebe što god hoćemo i što god nam treba iz ovih njegovih zapisanih promišljanja, i hvala mu.

Uživajte u čitanju!

Nakladnik: Planetopija

Prijevod: Jasna Mati

Broj stranica: 280

Uvez: meki

Cijena: 18,50 €