Najnovija slikovnica Slavka Sobina koju je ilustrirao Marko Jovanovac zapela mi je za oko čim sam ju vidjela. Ova slikovnica objavljena je nedavno u izdanju nakladnika “Petrine knjige”. S obzirom na to da su me oduševile Slavkove “Šapice” nisam sumnjala da će i ova slikovnica oduševiti. Ovo je divna, topla, božićna priča o obitelji, čudima i tome kako ništa materijalno nije važnije od zajedništva i ljubavi. Ovo je također prva slikovnica u seriji o tajanstvenom čarobnjaku.

Badnjak je i dječaka Luku budi velika buka koja dopire iz dnevnog boravka. Tata viče, ljut je jer susjedi imaju više svjećica u dvorištu i misli da će mu odnijeti nagradu za najbolje dvorište. Odlučio je brzo zaputiti se u dućan po još ukrasa i pozvao Luku da ide s njim. U kuhinji je i nervozna mama jer je tata opet kupio preveliku ribu koja ne stane u pećnicu. Luka ju je poljubio i zaželio joj dobro jutro. Mama je dodala da nema vremena i da mora napraviti još i francusku salatu. Luka je uzeo jabuku sa stola i krenuo se spremiti kad je u hodniku sreo sestru koja je s nekim razgovarala na mobitel. Tata i Luka krenuli su u trgovinu i dok su se vozili Luka je primjetio kako su sve kuće predivno ukrašene lampicama, no nigdje nema djece. Tata je rekao da je to zato što su svi u kupovini poklona i svi čiste kuće. Luka je još uvijek držao jabuku u ruci i baš kad ju je htio pojesti stigli su u trgovinu pa je odlučio tu jabuku pojesti kasnije.

Tata je kupio dva bora, sedam setova lampica i nekoliko vrtnih patuljaka. Dok su išli prema autu Luka je primijetio starijeg čovjeka u otrcanoj odjeći, sjedio je kraj vrata trgovine i uz njega je bio pas. Imao je natpis na kartonu, držao je fenjer i pisalo je kako su on i njegov pas Rudolf gladni.

Luka je primijetio i kako nitko ne gleda u njih te je pitao tatu mogu li im nešto kupiti? Tata je bio u žurbi i dok je spremao stvari u prtljažnik u čudu je gledao Luku kako tom čovjeku daje svoju jabuku. Iako je bio gladan, Luka mu je odlučio dati jabuku, a starac se nasmijao i zahvalio. Luka je tada shvatio da je nakon dugog vremena vidio nekoga kako se smije.

Kod kuće su i dalje svi bili nervozni, a Luka je pomislio kako je to sve smiješno jer Djed Božičnjak uopće ne postoji. Otišao je u sobu i zaželio da svi stanu, da sjedne sa svojom obitelji za stol i da razgovaraju i smiju se. U tom trenu prolomio se strašan grom, sve se zatreslo i nestalo je svjetla. Mama, tata i sestra su počeli vikati jer nema struje i ne mogu napuniti mobitel, ispeći večeru i upaliti sve lampice. Luka je tada ugledao svjetlo na prozoru svoje sobe. Bio je to fenjer čovjeka kojeg je vidio ispred dućana i poruka. U poruci je pisalo kako mu je Luka dao zadnju stvar koju je imao, jabuku, jer je vidio da mu treba. Zauzvrat on Luki daje moć da čini čuda i on i Rudolf mu se zahvaljuju. U potpisu je stajalo: tvoj D. B. Na kraju je još u šali napisao Luki da samo ne poželi da nestane struje jer će se njegova gospođa na Sjevernom polu smrznuti.

Luka je došao s fenjerom u kuhinju i svi su zastali. Tada su shvatili da su trčali za stvarima koje uopće nisu važne. Svi su prasnuli u smijeh i Luka je napokon vidio jedini dar koji je htio, osmijeh. Poruka i nakon mnogo godina stoji uokvirena na Lukinom radnom stolu, a on i dalje nije siguran tko je čovjek koji ju je napisao. Badnjak je i Luka je na poslu, u liječničkoj kuti šeće po bolnici s fenjerom i ima pune džepove jabuka. Došao je do djece u sobi broj 13 i povikao: “Evo mojih čuda! Jeste li spremni poslušati zašto me zovu Doktor Jabuka?”

Uživajte u čitanju!

Nakladnik: Petrine knjige

Format: tvrdi uvez

Broj stranica: 24

Cijena: 89,00 kn