Šapice

Jednoga hladnoga prosinačkog popodneva, umišljena pudlica meditirala je na ulici kad je najednom čula nekakvo šuškanje koje je dopiralo iz kutije pri dnu ulice. Kutija se približavala, a iz nje je odjednom iskočio mali šareni pas! Bio je to mješanac, a pudlica nikako nije voljela mješance. Ponjušili su se i on ju je upitao -tko si ti? Pudlica mu je odgovorila -Vi! misleći pritom da joj se mješanac ne smije obraćati s „ti“, no on je shvatio da je Vi njezino ime.


Pudlica mu je pokušala objasniti da se ne zove Vi ali je ipak odustala od tog nauma i rekla da neće običnog mješanca učiti bontonu. On je odmah upitao što je to mješanac, a pudlica mu je svisoka rekla da je to pas koji jednu finu i obrazovanu piudlicu ne bi smio ni pogledati u oči, a kamoli režati na nju! Jadnik se rastužio i otišao…


U tom trenu nešto je odjednom eksplodiralo, a Vi se prestrašila i pozvala ga da se vrati. Mješanac joj je objasnio da su to samo djeca koja bacaju petarde uoči Božića i da su nekada ulice bile tihe i čarobne. Vi mu je kazala kako su Božići za nju do sad bili obilje hrane, poklona, maženja i igre no mješanac nije znao što je to obilje. Vi mu je rekla da je obilje kad imaš puno nečega i kako on očito nema ništa.


Mješanac joj je odmah odvrati da ima oči kojima može vidjeti ljepotu oko sebe, uši kojima može čuti kako ptice pjevaju, šape za trčanje, njušku za pronalaženje hrane po mraku i veliki rep kojeg svi vide kad se smije. Vi mu je na to bahato rekla da što će mu uši kad nikada nije bio na operi, što će mu šape kad nije plesao balet i što će mu ogromna njuška kad ju gura tamo gdje joj nije mjesto.

Kada ju je upitao što ona uoće radi tu ako joj je on dosadan, odbrusila mu je da je on mali na što joj je rekao da nije mali već je taman! Vi je shvatila da je njegovo ime Taman pa ga je upitala ima li što za jesti. On joj je objasnio će uskoro doći djeca iz škole koja bacaju petarde, a kada odu ostave puno hrane. Tako je i bilo, počeli su pucati, a on je uplašenu Vi sakrio u kutiju dok sve ne prođe. Nakon toga bacio se na ostatke hrane, a Vi koja je mrzila djecu nije htjela ništa pojesti te se okrenula i otišla.

Krenuo je za njom i rekao joj da se on ne zove Taman nego Mrš Ajča! Objasnio je da ima puno prijatelja koji kad ga vide viču Mrš Ajča! Vi mu je tada objasnila da ga oni zapravo tjeraju zato što je smrdljiv mješanac i pun buha. Kazao joj je kako je oduvijek na ulici i kako je kutija njegova kuća, a Vi mu je ispričala kako dolazi iz bogate obitelji koja je otputovala na Havaje, a nju su izbacili na ulicu i ostavili.

Počeo je padati mrak pa su otišli do Mrševa skloništa, kućice za presvlačenje na plaži…Vi je tada prvi put vidjela zvijezde i kada je Mrš već skoro zaspao, odlučila mu je priznati da mu je lagala i da ju obitelj ipak nije ostavila već je sama otišla. Razlog tomu bio je taj što su vlasnici dobili bebu i nju potpuno zapostavili. Mrš joj je pokušao objasniti da nije tako već da su samo više pažnje posvetili bebi i da ju sada sigurno traže. Tada je Vi shvatila da je on u pravu, a Mrš joj je pomogao da se vrati svojoj kući.

Ispred kuće čekala ju je gazdarica koja je bila izvan sebe od sreće što ju vidi, a Vi je u tom trenu skroz zaboravila na Mrša. Krenuo je natrag svojoj kući i odjednom su se otvorila vrata i gazdarica je i njega pozvala da uđe, a on je bio presretan. Obitelj ih je nazvala Dona i Švrćo, sada su skupa živjeli i uživali, postali su prijatelji. „Isprepletenih šapa, Dona i Švrćo, ili Vi i Mrš, lagano počnu tonuti u san. San koji im je nakon cijele ove priče bio baš taman…“
Uživajte u čitanju!
Izdavač: Mozaik knjiga
Godina izdanja: 2021.
Uvez: Tvrdi uvez
Broj stranica: 56
Cijena: 69,90 kn